Zastava Bosne i Hercegovine
Intervju

Novine u radu Advokatske komore Vojvodine




Vladimir Beljanski

predsednik advokatske komore Vojvodine



Objavljeno: 05.05.2022.

Email Print

Za početak, da počnemo sa najnovijim dešavanjima oko već famoznog dopunskog stava VKS koji se odnosi na masovne sporove građana protiv banaka. Advokati su 5. marta održali još jedan u nizu protesta nezadovoljni ovim dopunskim stavom ali i medijskom hajkom koju, kako kažu, sprovode banke. Da li ovi protesti daju određene rezultate i na koji način mislite da će se taj problem dalje rešavati?


O dopunskim stavovima Vrhovnog kasacionog suda je već bilo mnogo reči tako da je teško kazati nešto novo. Advokatska komora Vojvodine je imala dve sednice Upravnog odbora koje su bile posvećene ovom pitanju, organizovali smo veoma dobro posećenu tribinu, izdali smo saopštenje kojim smo veoma oštro reagovali i ukazali na štetnost ovakvih postupaka VKS, na opasnost da se na takav - pogrešan način stvara sudska praksa kao i da postoje veoma snažni razlozi zbog kojih se može sumnjati da motive za takve dopunske stavove treba tražiti u vanpravnim razlozima. Razmatrali smo i mogućnost izražavanja nezadovoljstva tako što bi se organizovala protestna okupljanja. Dali smo više saopštenja za medije, izjava i intervjua tim povodom. U međuvremenu je, po mom mišljenju, došlo do ishitrene odluke da se održi konferencija advokata bez jasno pripremljenih ciljeva i strategije. Takav postupak je doveo do podela i među samim advokatima jer je deo kolega smatrao da treba ući u obustavu rada, a deo je smatrao da postoje i drugi vidovi borbe i da je štrajk poslednje što treba učiniti, tako da je na kraju Skupština AKS odbila preporuke Konferencije. Od nastanka ovog problema advokatura je jednoglasno ukazivala na poremećaj pravne sigurnosti ili ako to prevedemo na jednostavniji i razumljiviji jezik ukazali smo da odluke i praksa VKS ne smeju da zavise od potreba određenih interesnih grupa, političke volje izvršne vlasti, ali ni od potrebe Ministarstva pravde da rastereti sudove od prevelikog broja predmeta. Istovremeno, pokazalo se da su disciplinski postupci u advokatskim komorama nedorasli novom i masovnom kršenju Kodeksa profesionalne etike i da je veoma teško sprovesti postupke protiv advokata koji su na nelegalan način dolazili do predmeta. Ove stvari jesu povezane, ali to ne opravdava razloge kojima se rukovodio VKS prilikom donošenja dopunskih stavova. Što se tiče protesta advokata, mislim da je njihov domet veoma ograničen na način kako se sada organizuju. Iz cele ove situacije advokatura je izašla slabija jer smo 2014. i 2015. tokom tadašnjeg protesta pokazali da je snaga kojom raspolažemo veoma značajna ako su ciljevi i put kojim se ide jasno postavljeni u okviru advokatskih komora i kolega koji su dobili mandate da ih vode. I sada treba imati poverenje u komore, a ne raditi na svoju ruku iz ličnih interesa bez obzira da li su oni materijalne, političke ili principijelne prirode.

U februaru su usvojeni i dugo pripremani amandmani na Ustav, a koji bi trebalo da doprinesu većoj nezavisnosti sudstva. Navedeni amandmani su bili tema velikog broja stručnih rasprava na kojima su izrečena brojna neslaganja. Da li ste mišljenja da će usvojene izmene postići svoj cilj ili da je možda postojao neki drugi, možda bolji način za to?


Treba se vratiti korak unazad i setiti se zašto se pristupilo izmenama Ustava u oblasti pravosuđa. To je bilo zbog toga što je od strane više faktora koji značajno utiču na političke odluke u Srbiji procenjeno da postoji neprihvatljiv uticaj izvršne vlasti na pravosuđe i da nema dovoljnih garancija nezavisnog sudstva. Ove izmene su promenile stvar na bolje, dakle rešenja koja su sada usvojena su unapređenje Ustava u ovom delu. Ako se pitamo da li je moglo bolje, siguran sam da je moglo i to mnogo bolje. Iskustvo nas je naučilo i da treba sumnjati u iskrenu volju zakonodavca da ove stvari promeni, a pravosuđe mora da pretrpi velike promene da bi se značajno popravilo. Ako se prisetimo neuspele reforme pravosuđa iz 2009. onda vidimo kakve su posledice propuštenih prilika i koliko je vremena potrebno da prođe dok se ne stvori nova situacija u kojoj se nešto može poboljšati. Plašim se da je slična situacija i sa ovom reformom koja je započela ustavnim promenama. Sada će uslediti izmene zakona iz oblasti pravosuđa i usklađivanje sa izmenjenim Ustavom, a i to će biti veoma važan posao. Nakon toga ćemo videti kroz jednostavan test da li se nešto promenilo. Toliko je očiglednih propusta tužilaštva da istraži i pokrene krivične postupke, da će nova pasivnost jasno ukazati da se izmenama ništa nije postiglo. I obrnuto, a to je ono čemu se treba nadati, tužilaštvo nas inicijalno, a nakon toga i sudovi mogu prijatno iznenaditi efikasnim postupcima kojima bi se mogli konačno prikazati kao treća grana vlasti koja je ravnopravna sa druge dve, a od kojih te druge dve treba da strepe. Na žalost, dokle god tužilaštvo ne bude imalo svoju specijalnu policiju koja će direktno biti podređena i odgovorna njima, plašim se da neće biti značajnijeg pomaka.

U toku prethodne godine pokušane su izmene Zakona o parničnom postupku kao i predlozi za donošenje autentičnih tumačenja Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o zaštiti poštrošača i Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga. Najavljene izmene izazvale su brojne reakcije domaće stručne javnosti uključujući i proteste advokata zbog izmena ZPP. Šta mislite da je bio cilj navedenih zakonodavnih promena?


To je tema koja je verovatno povezana i sa dopunskim stavovima VKS o kojima smo prethodno razgovarali. Istovremeno radi se o značajnim izmenama sistemskih propisa kojima se ne sme pristupati olako sa ciljem da se postignu neki kratkoročni ciljevi i reše postojeći problemi, a bez sagledavanja širih i dugoročnijih posledica. Komora Vojvodine je u maju 2021. godine izdala saopštenje kojim smo oštro osudili pokušaj brzog usvajanja izmena ZPP i istom prilikom smo ukazali da je tadašnji nacrt izmena sadržao brojna negativna rešenja na štetu ustavnosti, na štetu zaštite prava i interesa građana ali i advokature. Bilo je neprihvatljivo i da javna rasprava o ovako sveobuhvatnim izmenama traje kraće od mesec dana. Već početkom juna zaključen je sporazum sa Ministarstvom pravde o tome da se nacrt povlači iz dalje procedure i da se vraća radnoj grupi koja je tada proširena dodatnim članovima - advokatima, tako da polovinu radne grupe sada čine upravo advokati. Prvi put je u sporazum uneta i odredba da Zakon o izmenama i dopunama ZPP neće biti donet bez konsenzusa sa advokaturom. Cilj bilo koje zakonodavne izmene mora da bude unapređenje pravnog sistema države, povećanje stepena zaštite ljudskih prava i vladavine prava uopšte. Iako su neke od predloženih izmena bile dobre, postojale su i druge neprihvatljive za koje se može sa razlogom sumnjati da su bile motivisane drugačijim ciljevima.

Nacrt zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, koji se odnosi na izmenu i dopunu postojećih odredbi u oblasti javnog informisanja izazvalo je negativne reakcije i kritike javnosti. Da li su ove kritike koje se upućuju, po Vašem mišljenju, osnovane?


Predloženim izmenama pojavilo se sporno pitanje da li je uvedena mogućnost inkriminacije mišljenja tj. da li je moguće da se pod prividom zaštite novinara uvodi potencijalna opasnost kažnjavanja i ograničavanja slobode mišljenja. Ipak ne bih rekao da je to bila osnovna namera zakonodavca, ali se svakako moglo naći neko bolje rešenje odnosno mogla se bolje odrediti norma koja ne bi dovela do ovakvih dilema.

Nedavno je ministar finansija izjavio da je procena Poreske uprave takva da se advokati ne uvode u fiskalizaciju i da je za to potrebno vreme, ali da to ne znači da se u budućnosti to neće dogoditi. Zbog čega negoduju advokati i zašto smatraju da je ova obaveza za njih neizvodljiva?


Odgovor na pitanje zašto se advokati protive fiskalizaciji neodvojiv je od pitanja zašto smo se protivili Zakonu o uslugama. Fiskalizacija podrazumeva da se advokati bave pružanjem usluga, što nije tačno. Usluge podrazumevaju robu i pružanje usluga podrazumeva postojanje tržišta. Zakon o advokaturi, kao i Ustav republike Srbije jasno definišu advokaturu kao sui generis profesiju, koja je sa jedne strane deo pravosuđa, a sa druge samostalna i samoregulišuća struka. Predmet advokature je pružanje pravne pomoći, a ne pružanje usluga. Dalje, pravna pomoć je istovremeno i ljudsko pravo koje je garantovano Ustavom i međunarodnim deklaracijama. Ljudsko pravo nikako ne može biti roba tj. usluga, te da se ne radi samO terminološkoj već suštinskoj razlici. Izjednačavanje pružanja pravne pomoći od strane advokata sa uslugama dovelo bi u pitanje nezavisnost i samostalnost advokata u pružanju pravne pomoći, učinilo bi je zavisnom od ekonomskih i tržišnih zakonitosti po kojima se pružaju usluge, uticalo na kvalitet pravne pomoći i za posledicu nužno imalo ukidanje njene suštine. Uz sve to, ne sme se zanemariti ni advokatska tajna koja je osnov međusobnog poverenja klijenta i izabranog advokata i na kojem se i zasniva pružanje pravne pomoći. Sâm način sprovođenja fiskalizacije, uvođenje fiskalnih kasa, «ukucavanje vrste pružene usluge» radi naplate iste, suštinski je u suprotnosti sa onim što advokatura jeste. Kako je cilj Poreske uprave svakako kontrola prihoda advokata i u vezi sa tim i utvrđenje visine poreskih obaveza, nije prihvatljivo rešenje za advokaturu.

Budući da se naša kompanija bavi izradom elektronskih baza uobičajeno je da naše sagovornike pitamo da li koriste inače ovakve elektronske baze i da li ih smatraju korisnom alatkom u svakodnevnom radu?


Kvalitetna elektronska baza propisa je neophodno sredstvo rada svakog advokata. Praćenje sudske prakse, stručnih komentara, promene i važenje propisa su od neprocenjive važnosti za uspešno pružanje pravne pomoći. Što je elektronska baza propisa sveobuhvatnija i jednostavnija za pristup i korišćenje to je za advokate značajnija i vrednija. Mi smo već u peridu kada je ovako nešto standard koji se podrazumeva. Današnja nova realnost je da u jednom delu sveta, posebno na engleskom govornom području postoje razvijeni sistemi digitalne veštačke inteligencije koji u još većoj meri pomažu advokatima u radu, ali povremeno u nekim poslovima čak i zamenjuju advokate. Radi se o naprednim sistemima koji analiziraju sudsku praksu npr. čak i po sudijama koji u radu imaju određeni predmet i obaveštavaju advokata o tome da određeni sudija u svojoj praksi lakše prihvata jednu vrstu dokaza od neke druge vrste i pripema advokata za spor ili suđenje na način koji do sada nije bio zamisliv. To je svakako nešto na šta treba računati i na ovim prostorima u dogledno vreme.



Email Print