Zastava Bosne i Hercegovine

Email Print
01.08.2017.

PRAVILNIK O DOPUNI PRAVILNIKA O NASTAVNOM PROGRAMU ZA OSMI RAZRED OSNOVNOG OBRAZOVANJA I VASPITANJA ("Sl. glasnik RS - Prosvetni glasnik", br. 7/2017)


Na osnovu člana 79. stav 4. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS”, br. 72/09, 52/11, 55/13, 35/15 – autentično tumačenje, 68/15, 62/16 –US),

Ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoja donosi

PRAVILNIK
o dopuni Pravilnika o nastavnom programu za osmi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja

Član 1.

U Pravilniku o nastavnom programu za osmi razred osnovnog obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS – Prosvetni glasnik”, br. 2/10, 3/11 – dr. pravilnik, 8/13, 5/14 i 11/16), u delu: „MATERNjI JEZICI PRIPADNIKA NACIONALNIH MANjINA”, posle nastavnog programa: „HRVATSKI JEZIK”, za osmi razred, dodaje se nastavni program: „BOSANSKI JEZIK”, za osmi razred, koji je odštampan uz ovaj pravilnik i čini njegov sastavni deo.

Član 2.

Ovaj pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Republike Srbije – Prosvetnom glasniku”.

BOSANSKI JEZIK

OSMI RAZRED
(4 časa nedeljno, 136 godišnje)

Cilj i zadaci

Ciljnastave Bosanskoga jezika, između ostalog, je razvijanje ključnih znanja i vještina, od kojih je temeljna ovladavanje znanjem jezika i znanjem o jeziku.

Generalni cilj nastave Bosanskoga jezika odnosi se na osposobljavanje učenika da se mogu služiti knjigom, da ovladaju komunikativnom funkcijom jezika što će im pomoći pri učenju svih ostalih predmeta.

Cilj nastave maternjega jezika jeste dalji razvoj lingvističkih i komunikativnih kompetencija proširivanjem znanja iz oblasti jezika, književnosti i kulture, kao i podsticaj na individualnu afirmaciju i razvijanje ličnih i socijalnih sposobnosti.

Zadaci nastave Bosanskoga jezika:

– razvijanje jezičkog osjećaja i sposobnosti gramatičkog mišljenja;

– razvijanje ljubavi prema maternjem jeziku i potreba da se on njeguje i čuva;

– razvijanje sposobnosti komunikacije;

– stjecanje pozitivnog mišljenja o ulozi i značaju bosanskoga jezika, kao maternjega jezika;

– opismenjavanje učenika na temeljima ortoepskih i ortografskih standarda bosanskoga jezika;

– upoznavanje učenika sa gramatikom i pravopisom bosanskoga jezika;

– upoznavanje jezičkih pojmova i ovladavanje stilističkim osobenostima bosanskoga jezika;

– upotreba bosanskoga književnoga jezika u svim njegovim usmenim i pisanim oblicima;

– uočavanje razlike između lokalnoga govora i književnoga jezika;

– razvijanje smisla za pravilno usmeno i pismeno izražavanje, bogaćenje rječnika i njegovanje stilskog izraza;

– uvježbavanje glasnog čitanja i čitanja u sebi;

– korištenje receptivnih jezičkih vještina (slušanje i čitanje) u različitim komunikativnim situacijama;

– korištenje vještina jezičke produkcije (govorenje i pisanje);

– osposobljavanje za uočavanje, čitanje, doživljavanje, interpretiranje i vrednovanje književnih tekstova;

– upoznavanje, čitanje i analiza popularnih i informativnih tekstova, kao i enciklopedija i časopisa sa djecu;

– razvijanje potrebe za knjigom kao izvorom saznanja; navikavanje na korištenje biblioteke;

– razvijanje sposobnosti za shvatanje i vrednovanje medijskih ostvarenja (pozorište, film);

– upoznavanje osnovnih teorijskih pojmova iz književnosti i medijske kulture;

– čuvanje nacionalnoga i kulturnoga identiteta na djelima bošnjačke književnosti i drugim umjetničkim ostvarenjima;

– očuvanje kulturne baštine;

– praćenje i analiza periodičnih izdanja, emisija za djecu na radiju i televiziji;

– podsticanje na samostalni i zajednički kreativni rad;

– poticanje jezičkog stvaralaštva učenika;

– upoznavanje učenika sa najvažnijim djelima iz usmene i pisane književnosti za djecu, kao i sa drugim tekstovima usmene i pisane književnosti koji su, po tematici, stilu i poukama, bliski ovom uzrastu;

– razvijanje sklonosti, osjetljivosti i radoznalosti učenika za simboliku pjesničkog jezika i višeznačnost umjetničkih slika i iskaza;

– razvijanje čitalačke mašte i sposobnosti uživljavanja u svijet umjetnosti;

– očuvanje i vrednovanje vannastavnih aktivnosti (različiti vidovi sekcija);

– odgoj učenika i produbljivanje moralnih vrijednosti;

– podsticanje razvoja mišljenja i ovladavanje sopstvenim misaonim procesima;

– razvijanje svijesti o sopstvenoj kulturi i tradiciji, kao i o postojanju i poštovanju drugih kultura;

– upoznavanje sa značajem društvenih mreža u traganju za novim korisnim znanjem.

SADRŽAJI PROGRAMA

JEZIK (54 sata)

– Obnoviti i proširiti znanja o historijskom razvoju bosanskoga jezika. (Mjesto bosanskoga jezika u slavenskoj jezičkoj zajednici; razvoj bosanskog književnog jezika i faze u razvoju bosanskog književnog jezika; pojedinačne karakteristike svake faze).

– Staroslavenski jezik.

– Čakavsko, kajkavsko i štokavsko narječje.

– Ekavski, ikavski i ijekavski izgovor.

– Dijalekti bosanskoga jezika.

• Obnavljanje:

– Vrste riječi (promjenjive i nepromjenjive); služba riječi u rečenici; padeži; glasovne promjene.

– Sintagme (imeničke, pridjevske, priloške i glagolske).

– Rečenice prema komunikativnoj funkciji.

– Predikatske rečenice (osnovni i posebni tipovi).

– Nezavisne rečenice u naporednom odnosu (sastavne, rastavne, isključne, suprotne, zaključne).

– Glagoli (glagolski vid i rod).

– Glagolski oblici (prezent, perfekt, futur I, aorist, pluskvamperfekt, imperfekt, imperativ, potencijal I, potencijal II, futur II, glagolski prilozi, glagolski pridjevi, infinitiv).

– Tvorba riječi: preobrazba, sufiksalna, prefiksalna, slaganje, prefiksalno-sufiksalna tvorba.

• Obrada:

– Zavisne predikatske rečenice (obilježja), zavisni veznici, veznički spojevi; isti veznici u različitim zavisnim rečenicama.

– Vrste zavisnih rečenica:

– Objekatske: izrične i zavisno-upitne.

– Adverbijalne: mjesne (lokalne), vremenske (temporalne), načinske (modalne), poredbene (komparativne), uzročne (kauzalne), posljedične (konsekutivne), namjerne (finalne), dopusne (koncesivne), pogodbene (kondicionalne).

– Atributske:odnosne (relativne) atributske klauze;objekatske atributske klauze.

– Zavisne rečenice u naporednom odnosu.

– Iskazivanje rečeničnih članova zavisnom rečenicom i prijedloško-padežnom konstrukcijom.

– Riječi iz drugih jezika (tuđice, posuđenice).

– Žargonizmi, neologizmi, frazeologizmi, perifraze.

– Jednosložne i višesložne riječi: homonimija i polisemija.

– Kraćenje sloga s dvoglasnikom; duljenje kratog -je; smjenjivanje -ije, -je, -e, -i.

– Naglasak (akcent): vrste naglaska u naglasnoj riječi; enklitike i proklitike, naglasne cjeline, prenošenje naglaska na proklitike.

• Pravopis i pravogovor

– Ponoviti znanja iz prethodnih razreda.

– Pisanje kratica.

– Sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi.

– Pisanje složenih glagolskih oblika.

– Prilagođeno pisanje imena iz stranih jezika (transkripcija).

– Pisanje polusloženica (imeničke polusloženice, pridjevske polusloženice, priloške polusloženice).

– Rastavljanje riječi na kraju reda.

– Genitivni znak.

KULTURA USMENOG I PISMENOG IZRAŽAVANJA
(JEZIČKA KULTURA)(27 sati)

– Vrste stilova (književno-umjetnički, naučni, novinarski, administrativno-poslovni, razgovorni).

– Pisanje zapisnika, zahtjeva, prijave, biografije, molbe, dopisa.

– Reportaža.

– Rasprava.

– Prikaz (kritički prikaz knjige ili filma).

– Esej.

– Izražavanje pomoću glagola i glagolskih imenica.

– Pričanje smiješnih događaja.

– Pričanje o doživljaju sa efektnim početkom i završetkom. Reklame kao vrsta propagandnih tekstova. Jezičke osobine reklama. Manipulativnost reklama.

– Čitanje tekstova pisanih različitim stilovima.

– Izražajno čitanje i recitovanje (artikulacija glasova, naglasak, pauza, jačina, ton, isticanje riječi).

– Popunjavanje raznih obrazaca, uplatnica, priznanica, telegram.

– Čitanje i razumijevanje tabela i grafikona.

– Indeks, pojmovnik, bibliografija.

– 4 školska pismena zadatka.

– 8 domaćih zadataka.

• Medijska kultura

– Dokumentarni film.

– Scenarij – scenarist.

– Knjiga snimanja.

– Redatelj.

– Filmska montaža.

KNJIŽEVNOST (55 sati)

Lirika

Narodne lirske pjesme:

– Čudna jada od Mostara grada

– Kad ja pođoh na Bembašu

– Moj dilbere kud se šećeš

– Mila majko šalji me na vodu

(Izbor iz antologije SevdalinkeVehida Gunića)

Narodne balade:

– Hasanaginica

– Morići

Skender Kulenović: Soneti(izbor)

Antun Branko Šimić: April

Mak Dizdar: Modra rijeka

Izet Sarajlić: Priča o mom prijatelju oblaku

Miroslav Krleža: U predvečerje

Aladin Lukač: Moja soba

Sergej Jesenjin: Pismo majci

Vojislav Ilić: Grm

Fatima Pelesić Muminović: Vesele i mrtve(izbor)

Književnost na orijentalnim jezicima:

Derviš-paša Bajezidagić: Gazel o Mostaru

A. Sirija: Ja sam oblikom kaplja

Alhamijado književnost:

Pruščanin: Duvanjski arzuhal

Ilhamija: Čudan zeman nastade

Epika

Narodna epska pjesma:

– Mujov Omer i Filip Madžarin

Narodno predanje:

– Đerzelez ubija aždahu(Husein Bašić: Usmena proza Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije)

Narodna anegdota:

– Vratio milo za drago(Husein Bašić: Usmena proza Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije)

Hasan Kikić: Carska noć

E. A. Po: Rukopis pronađen u boci

Ivo Andrić: Jedan pogled na Sarajevo

Tin Ujević: O Sarajevu

Hajnrih Bel: Kašalj na koncertu

Enver Čolaković: Legenda o Ali-paši

Alija Nametak: Cjepar

Edhem Mulabdić: Zeleno busenje

Dinko Šimunović: Duga

Branislav Nušić: Ramazanske noći

Ćamil Sijarić: Zelen prsten na vodi

Nedžad Ibrišimović: Karabeg

Putopis:

Zuko Džumhur: Grad zelene brade

Evlija Čelebi: Grad Sarajevo

Drama i pozorište

Alija Isaković: Hasanaginica

A. P. Čehov: Tri sestre

Abdulah Sidran: Sjećaš li se Doli Bel(književno djelo i filmski scenarij)

Dopunski izbor

Džoana Ruling: Hari Poter i Kamen mudrosti

Džordž Orvel: Životinjska farma

Ernest Hemingvej: Starac i more(odlomak)

Faiz Softić: Pod Kun planinom(odlomak)

Šaban Šarenkapić: Bukvica

Džerom Dejvid Selindžer: Lovac u žitu

(Iz dopunskog izbora nastavnik bira najmanje tri djela)

Književnoteorijski pojmovi

Lirika

– Vrste lirskih pjesama.

– Usmena književnost.

– Epsko-lirske karakteristike djela.

– Osobenosti lirske poezije.

– Stilska izražajna sredstva u lirskim pjesmama (sevdalinkama): simboli, poređenje, metafora, alegorija, slavenska antiteza.

– Metafora i metonimija.

– Osobenosti sevdalinki i stilska izražajna sredstva u njima. Historijski motivi u sevdalinkama.

– Karakteristike književnosti na orijentalnim jezicima. Pojam divanske književnosti i osnovni simboli u njima.

– Karakteristike alhamijado književnosti. Književni, pedagoški i didaktički značaj alhamijado pjesništva.

– Osobenosti savremene poezije.

– Slobodni stih.

Epika

– Fabula, pokretači fabule, zaustavljanje fabule.

– Lik, psihološko-etička karakterizacija lika.

– Portret, vanjski i unutarnji, forma pripovijedanja.

– Pozicija pripovjedača u priči.

– Pripovijest (duža pripovijetka).

– Granične književne vrste: ljetopis, putopis, dnevnik, esej.

– Karakteristike narodnih predanja i anegdota.

– Karakteristike prvih romana u periodu preporoda.

– Odlike savremenog romana.

– Putopis.

Drama

– Dramska radnja, etape dramske radnje.

– Savremena drama.

– Tragedija; protagonist i antagonist, scenski znakovi, režija.

– Filmska drama i scenarij.

NAČINI OSTVARIVANJA PROGRAMA

Jezik

– U nastavi jezika učenici se osposobljavaju za pravilnu usmenu i pismenu komunikaciju standardnim bosanskim jezikom.

– Radi kontinuiteta u nastavi jezika neophodno je neke nastavne jedinice, koje se izučavaju od petog razreda, uvrstiti i u plan za osmi razred. Nastavnici će prema potrebi za obnavljanje, naprimjer, vrsta riječi, službe riječi u rečenici, padeža, glasovnih promjena itd. izdvojiti 1–2 časa, zavisno od nastavne jedinice.

– Za obnavljanje nekih nastavnih jedinica potrebno je više od jednog ili dva časa, ali i tu se daje sloboda nastavnicima da prema potrebi sačine svoj plan.

– Pravopis se savlađuje putem sistematskih vježbanja, elementarnih i složenih, koja se organiziraju često, raznovrsno i različitim oblicima pismenih vježbi. Pored toga, učenike vrlo rano treba upućivati na služenje pravopisom i pravopisnim rječnikom (školsko izdanje).

– Putem stilskih vježbi, koje se organiziraju po potrebi, učenici će obogatiti svoj rječnik.

– Sadržaj i proces učenja, a posebno rezultati učenja, bitno su uvjetovani načinom učenja, odnosno kako učenici trebaju učiti, a nastavnici ih poučavati i pomagati im u stjecanju odgovarajućih znanja i razvijanju njihovih vještina i sposobnosti. To će svakako utjecati na njihove vrijednosti, stavove i ponašanje. Učenici će učiti samostalno i u grupi, planirati svoj rad i rad grupe. Provodit će istraživanja i rješavanje problema putem istraživanja i dobijene rezultate prezentirati putem individualnog i timskog rada. Sve aktivnosti učenici će vršiti u školi i kod kuće koristeći se dodatnim izvorima informacija. Ambijent u kojem se učenici osjećaju dobro i sigurno, uz dobro rukovođenje svim aktivnostima u nastavnom procesu je neophodan uvjet dobrih rezultata. To se postiže kombiniranjem tradicionalnih nastavnih metoda i oblika rada sa korištenjem i primjenom metoda aktivnog učenja i interaktivne nastave: problemska, heuristička, programirana, istraživanje, projekat, praktični radovi. Postupci za realizaciju navedenih nastavnih metoda su: pitanja i odgovori, razgovor, rasprava, demonstracija, učenički izvještaji, mali istraživački projekti, programirani tekst, itd. Preporučuje se nastavnicima da insistiraju na učeničkim zabilješkama, jer njihove su zabilješke ustvari dnevnici rada koji ih uče redu, radu i sistematičnosti. Redoslijed poučavanja pojedinih tema nije obavezujući. Na nastavniku je odgovornost da raspoređuje nastavne sadržaje i obrađuje ih u okviru plana.

– Napredovanje učenika treba kontinuirano pratiti i ocjenjivati, vodeći računa o individualnim mogućnostima, vještinama, sposobnostima i sklonostima. Učenike treba pratiti i ocjenjivati tokom izvođenja aktivnosti i razvijati njihove sposobnosti za samoprocjenjivanje. Za praćenje, ocjenjivanje i napredovanje učenika treba koristiti različite postupke i instrumente (sposobnost i vještine učenika u individualnom i timskom radu, usmenog i pisanog izvještaja i dr; učestvovanje i doprinos pri radu u grupama, učeničkim projektima, istraživanjima, rješavanju problema; rješavanje zadataka objektivnog tipa i drugih ispitnih postupaka).

Književnost

– Da bi se ostvarili zahtjevi u nastavi koje nam nameće savremena književna i pedagoška znanost, trebalo bi posebnu pažnju pokloniti izboru književnih tekstova.

– U interpretaciji književnih tekstova potrebno je uvažavati navedene kriterije i na njima temeljiti izgradnju metodičkih postupaka koji omogućavaju otkrivanje univerzalnih estetskih vrijednosti do kojih se dolazi od kontakta učenika sa tekstom do čitanja teksta, a potom dolazi adekvatna recepcija. U interpretaciji ovih tekstova uvažavale su se intelektualne i emocionalne mogućnosti, te književna iskustva učenika. Za detaljno poniranje u interpretaciju književnog teksta potrebno je, prije analize, otkloniti sve nejasnoće vezane za tekst.

– Za pobudu učenikovog emocionalnog svijeta potrebne su adekvatne metodičke odrednice. Samo metodički vođenom instrukcijom učenici mogu učiti o vrijednostima koje pruža književni tekst. Poučavanje pravilnoj interpretaciji zavisi od uzrasta učenika, složenosti nastavnog gradiva i drugih faktora. Interpretacija uključuje motivacijsku fazu, fazu interpretativnog čitanja i fazu tumačenja i poučavanja.

– U nastavnom planu predviđeni su odlomci iz pojedinih književnih djela, kao i ona djela koja je potrebno obrađivati kao cjeline. Nepotrebna je podjela na školsku i domaću lektiru, već se pored obaveznih djela nastavniku daje mogućnost izbora nekih nastavnih sadržaja.

– Nastavnik ima mogućnost da ponuđene tekstove prilagođava nastavnom procesu, stoga mu je data obavezna mogućnost izbora iz antologija narodne književnosti.

– Nastavniku je data i mogućnost dopunskog izbora u skladu sa potrebama nastavnog procesa i učeničkih afiniteta.

– Učenici se osposobljavaju za samostalno čitanje književne lektire, za interpretaciju i vrednovanje pročitanih djela. U nastavi se treba koristiti različitim metodama rada: metodom čitanja, metodom razgovora, metodom pisanja, metodom samostalnog rada na tekstu ili odlomku, metodom obrade teme iz različitih perspektiva, metodom pisanja sastava na temelju zadatih pojmova.

Kultura izražavanja

– Za oblikovanje govora bitno je da se učenici usmjere na vezani tekst. U ovom predmetnom području postoje tri temeljna tipa vezanog teksta.

– Za opisivanje kao tip vezanog teksta bitan je prostorni razvoj bez sižea. Za pripovijedanje je bitan vremenski razvoj i vremenski slijed događaja, a za raspravljanje logički razvoj misli i logički slijed.

– Učenike je potrebno poučiti da je za opisivanje karakteristična paralelna veza među rečenicama i istorodnost predikata, za pripovijedanje važan vremenski suodnos predikata i lančana veza, a za raspravljanje lančana veza među rečenicama.

– Specifičnost ovih oblika izražavanja omogućava da se razviju i specifične sposobnosti.

– Uz ovo se veže moć posmatranja i zapažanja. Uz pripovijedanje, veže se sposobnost pamćenja, a uz raspravljanje veže se moć logičkog mišljenja, zaključivanja. Sve ovo potrebno je prilagoditi uzrastu učenika.

– Razvijanje jezičke kulture jedan je od najvažnijih zadataka nastave maternjega jezika. Ova cjelina, iako je programski zamišljena kao zasebna, u neraskidivoj vezi je sa nastavnim cjelinama iz oblasti jezika i književnosti.

– Neophodno je da učenici uoče razliku između govornoga i pisanoga jezika. U govornome jeziku obično se upotrebljavaju kraće i stilski neuređene rečenice.

– Nastava jezičke kulture upućuje učenike na kvalitetnu komunikaciju, u kojoj se poštuju pravila kulturnoga razgovora, te im omogućava spoznaju da je sloboda govora osnovno ljudsko pravo svake osobe.

– Učenike treba osposobiti u područjima govora, slušanja, čitanja i pisanja. Nastava izražavanja uglavnom se obrađuje u sklopu sadržaja nastave jezika i književnosti. Tako se ostvaruje korelacija unutar svih nastavnih područja unutar predmeta.

– Nastava je upotpunjena morfološkim, leksičkim i semantičkim vježbama koje su u korelaciji sa nastavnim sadržajima iz oblasti jezika i književnosti.

– Teme pismenih zadataka moraju pratiti sadržaje iz književnosti i jezičke kulture.

PLANIRANI SADRŽAJI

Kategorija Broj sati %
Jezik 54 39,70
Književnost 55 40,44
Kultura izražavanja 27 19,85
Ukupno 136 100

BOSANSKI JEZIK

OSMI RAZRED
(4 časa nedeljno, 136 časa godišnje)

Cilj i zadaci

Ciljnastave bosanskog jezika, između ostalog, je razvijanje ključnih znanja i veština, od kojih je temeljna ovladavanje znanjem jezika i znanjem o jeziku.

Generalni cilj nastave bosanskog jezika odnosi se na osposobljavanje učenika da se mogu služiti knjigom, da ovladaju komunikativnom funkcijom jezika što će im pomoći pri učenju svih ostalih predmeta.

Cilj nastave maternjeg jezika jeste dalji razvoj lingvističkih i komunikativnih kompetencija proširivanjem znanja iz oblasti jezika, književnosti i kulture, kao i podsticaj na individualnu afirmaciju i razvijanje ličnih i socijalnih sposobnosti.

Zadaci nastave bosanskoga jezika:

– razvijanje jezičkog osećaja i sposobnosti gramatičkog mišljenja;

– razvijanje ljubavi prema maternjem jeziku i potreba da se on neguje i čuva;

– razvijanje sposobnosti komunikacije;

– sticanje pozitivnog mišljenja o ulozi i značaju bosanskog jezika, kao maternjeg jezika;

– opismenjavanje učenika na temeljima ortoepskih i ortografskih standarda bosanskog jezika;

– upoznavanje učenika sa gramatikom i pravopisom bosanskog jezika;

– upoznavanje jezičkih pojmova i ovladavanje stilističkim osobenostima bosanskog jezika;

– upotreba bosanskog književnog jezika u svim njegovim usmenim i pisanim oblicima;

– uočavanje razlike između lokalnoga govora i književnoga jezika;

– razvijanje smisla za pravilno usmeno i pismeno izražavanje, bogaćenje rečnika i negovanje stilskog izraza;

– uvežbavanje glasnog čitanja i čitanja u sebi;

– korišćenje receptivnih jezičkih veština (slušanje i čitanje) u različitim komunikativnim situacijama;

– korišćenje veština jezičke produkcije (govorenje i pisanje);

– osposobljavanje za uočavanje, čitanje, doživljavanje, interpretiranje i vrednovanje književnih tekstova;

– upoznavanje, čitanje i analiza popularnih i informativnih tekstova, kao i enciklopedija i časopisa sa decu;

– razvijanje potrebe za knjigom kao izvorom saznanja; navikavanje na korišćenje biblioteke;

– razvijanje sposobnosti za shvatanje i vrednovanje medijskih ostvarenja (pozorište, film);

– upoznavanje osnovnih teorijskih pojmova iz književnosti i medijske kulture;

– čuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta na delima bošnjačke književnosti i drugim umetničkim ostvarenjima;

– očuvanje kulturne baštine;

– praćenje i analiza periodičnih izdanja, emisija za decu na radiju i televiziji;

– podsticanje na samostalni i zajednički kreativni rad;

– poticanje jezičkog stvaralaštva učenika;

– upoznavanje učenika sa najvažnijim delima iz usmene i pisane književnosti za decu, kao i sa drugim tekstovima usmene i pisane književnosti koji su, po tematici, stilu i poukama, bliski ovom uzrastu;

– razvijanje sklonosti, osetljivosti i radoznalosti učenika za simboliku pesničkog jezika i višeznačnost umetničkih slika i iskaza;

– razvijanje čitalačke mašte i sposobnosti uživljavanja u svet umetnosti;

– očuvanje i vrednovanje vannastavnih aktivnosti (različiti vidovi sekcija);

– vaspitanje učenika i produbljivanje moralnih vrednosti;

– podsticanje razvoja mišljenja i ovladavanje sopstvenim misaonim procesima;

– razvijanje svesti o sopstvenoj kulturi i tradiciji, kao i o postojanju i poštovanju drugih kultura;

– upoznavanje sa značajem društvenih mreža u traganju za novim korisnim znanjem.

SADRŽAJI PROGRAMA

JEZIK (54 časa)

– Obnoviti i proširiti znanja o istorijskom razvoju bosanskog jezika. (Mesto bosanskog jezika u slovenskoj jezičkoj zajednici; razvoj bosanskog književnog jezika i faze u razvoju bosanskog književnog jezika; pojedinačne karakteristike svake faze).

– Staroslovenski jezik.

– Čakavsko, kajkavsko i štokavsko narečje.

– Ekavski, ikavski i ijekavski izgovor.

– Dijalekti bosanskog jezika.

Obnavljanje:

– Vrste reči (promenljive i nepromenljive); služba reči u rečenici; padeži; glasovne promene.

– Sintagme (imeničke, pridevske, priloške i glagolske).

– Rečenice prema komunikativnoj funkciji.

– Predikatske rečenice (osnovni i posebni tipovi).

– Nezavisne rečenice u naporednom odnosu (sastavne, rastavne, isključne, suprotne, zaključne).

– Glagoli (glagolski vid i rod).

– Glagolski oblici (prezent, perfekat, futur I, aorist, pluskvamperfekat, imperfekat, imperativ, potencijal I, potencijal II, futur II, glagolski prilozi, glagolski pridevi, infinitiv).

– Tvorba reči: preobrazba, sufiksalna, prefiksalna, slaganje, prefiksalno-sufiksalna tvorba.

Obrada:

– Zavisne predikatske rečenice (obeležja), zavisni veznici, veznički spojevi; isti veznici u različitim zavisnim rečenicama.

– Vrste zavisnih rečenica:

– Objekatske: izrične i zavisno-upitne.

– Adverbijalne: mjesne (lokalne), vremenske (temporalne), načinske (modalne), poredbene (komparativne), uzročne (kauzalne), posljedične (konsekutivne), namjerne (finalne), dopusne (koncesivne), pogodbene (kondicionalne);

– Atributske: odnosne (relativne) atributske klauze; objekatske atributske klauze.

– Zavisne rečenice u naporednom odnosu.

– Iskazivanje rečeničnih članova zavisnom rečenicom i predloško-padežnom konstrukcijom.

– Reči iz drugih jezika (tuđice, posuđenice).

– Žargonizmi, neologizmi, frazeologizmi, perifraze.

– Jednosložne i višesložne reči: homonimija i polisemija.

– Kraćenje sloga s dvoglasnikom; duljenje kratog -je; smenjivanje -ije, -je, -e, -i.

– Naglasak (akcent): vrste naglaska u naglasnoj reči; enklitike i proklitike, naglasne celine, prenošenje naglaska na proklitike.

Pravopis i pravogovor

– Ponoviti znanja iz prethodnih razreda.

– Pisanje kratica.

– Sastavljeno i rastavljeno pisanje reči.

– Pisanje složenih glagolskih oblika.

– Prilagođeno pisanje imena iz stranih jezika (transkripcija).

– Pisanje polusloženica (imeničke polusloženice, pridevske polusloženice, priloške polusloženice).

– Rastavljanje reči na kraju reda.

– Genitivni znak.

KULTURA USMENOG I PISMENOG IZRAŽAVANjA
(JEZIČKA KULTURA) (27 časova)

– Vrste stilova (književno-umetnički, naučni, novinarski, administrativno-poslovni, razgovorni).

– Pisanje zapisnika, zahteva, prijave, biografije, molbe, dopisa.

– Reportaža.

– Rasprava.

– Prikaz (kritički prikaz knjige ili filma).

– Esej.

– Izražavanje pomoću glagola i glagolskih imenica.

– Pričanje smešnih događaja.

– Pričanje o doživljaju sa efektnim početkom i završetkom. Reklame kao vrsta propagandnih tekstova. Jezičke osobine reklama. Manipulativnost reklama.

– Čitanje tekstova pisanih različitim stilovima.

– Izražajno čitanje i recitovanje (artikulacija glasova, naglasak, pauza, jačina, ton, isticanje reči).

– Popunjavanje raznih obrazaca, uplatnica, priznanica, telegram.

– Čitanje i razumevanje tabela i grafikona.

– Indeks, pojmovnik, bibliografija.

– 4 školska pismena zadatka.

– 8 domaćih zadataka.

Medijska kultura

– Dokumentarni film.

– Scenario – scenarist.

– Knjiga snimanja.

– Reditelj.

– Filmska montaža.

KNjIŽEVNOST (55 časova)

Lirika

Narodne lirske pesme:

– Čudna jada od Mostara grada

– Kad ja pođoh na Bembašu

– Moj dilbere kud se šećeš

– Mila majko šalji me na vodu

(Izbor iz antologije SevdalinkeVehida Gunića)

Narodne balade:

– Hasanaginica

– Morići

Skender Kulenović: Soneti (izbor)

Antun Branko Šimić: April

Mak Dizdar: Modra rijeka

Izet Sarajlić: Priča o mom prijatelju oblaku

Miroslav Krleža: U predvečerje

Aladin Lukač: Moja soba

Sergej Jesenjin: Pismo majci

Vojislav Ilić: Grm

Fatima Pelesić Muminović: Vesele i mrtve(izbor)

Književnost na orijentalnim jezicima:

Derviš-paša Bajezidagić: Gazel o Mostaru

A. Sirija: Ja sam oblikom kaplja

Alhamijado književnost:

Pruščanin: Duvanjski arzuhal

Ilhamija: Čudan zeman nastade

Epika

Narodna epska pesma:

– Mujov Omer i Filip Madžarin

Narodno predanje:

– Đerzelez ubija aždahu(Husein Bašić: Usmena proza Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije)

Narodna anegdota:

– Vratio milo za drago(Husein Bašić: Usmena proza Bošnjaka iz Crne Gore i Srbije)

Hasan Kikić: Carska noć

E. A. Po: Rukopis pronađen u boci

Ivo Andrić: Jedan pogled na Sarajevo

Tin Ujević: O Sarajevu

Hajnrih Bel: Kašalj na koncertu

Enver Čolaković: Legenda o Ali-paši

Alija Nametak: Cjepar

Edhem Mulabdić: Zeleno busenje

Dinko Šimunović: Duga

Branislav Nušić: Ramazanske noći

Ćamil Sijarić: Zelen prsten na vodi

Nedžad Ibrišimović: Karabeg

Putopis:

Zuko Džumhur: Grad zelene brade

Evlija Čelebi: Grad Sarajevo

Drama i pozorište

Alija Isaković: Hasanaginica

A. P. Čehov: Tri sestre

Abdulah Sidran: Sjećaš li se Doli Bel(književno delo i filmski scenario)

Dopunski izbor:

Džoana Ruling: Hari Poter i Kamen mudrosti

Džordž Orvel: Životinjska farma

Ernest Hemingvej: Starac i more(odlomak)

Faiz Softić: Pod Kun planinom(odlomak)

Šaban Šarenkapić: Bukvica

Džerom Dejvid Selindžer: Lovac u žitu

(Iz dopunskog izbora nastavnik bira najmanje tri dela)

Književnoteorijski pojmovi

Lirika

Vrste lirskih pesama.

Usmena književnost.

Epsko-lirske karakteristike dela.

Osobenosti lirske poezije.

Stilska izražajna sredstva u lirskim pesmama (sevdalinkama): simboli, poređenje, metafora, alegorija, slovenska antiteza.

Metafora i metonimija.

Osobenosti sevdalinki i stilska izražajna sredstva u njima. Istorijski motivi u sevdalinkama.

Karakteristike književnosti na orijentalnim jezicima. Pojam divanske književnosti i osnovni simboli u njima.

Karakteristike alhamijado književnosti. Književni, pedagoški i didaktički značaj alhamijado pesništva.

Osobenosti savremene poezije.

Slobodni stih.

Epika

– Fabula, pokretači fabule, zaustavljanje fabule.

– Lik, psihološko-etička karakterizacija lika.

– Portret, vanjski i unutarnji, forma pripovedanja.

– Pozicija pripovedača u priči.

– Pripovest (duža pripovetka).

– Granične književne vrste: letopis, putopis, dnevnik, esej.

– Karakteristike narodnih predanja i anegdota.

– Karakteristike prvih romana u periodu preporoda.

– Odlike savremenog romana.

– Putopis.

Drama

– Dramska radnja, etape dramske radnje.

– Savremena drama.

– Tragedija; protagonist i antagonist, scenski znakovi, režija.

– Filmska drama i scenario.

NAČINI OSTVARIVANjA PROGRAMA

Jezik

– U nastavi jezika učenici se osposobljavaju za pravilnu usmenu i pismenu komunikaciju standardnim bosanskim jezikom.

– Radi kontinuiteta u nastavi jezika neophodno je neke nastavne jedinice, koje se izučavaju od petog razreda, uvrstiti i u plan za osmi razred. Nastavnici će prema potrebi za obnavljanje, na primer, vrsta reči, službe reči u rečenici, padeža, glasovnih promena itd. izdvojiti 1–2 časa, zavisno od nastavne jedinice.

– Za obnavljanje nekih nastavnih jedinica potrebno je više od jednog ili dva časa, ali i tu se daje sloboda nastavnicima da prema potrebi sačine svoj plan.

– Pravopis se savlađuje putem sistematskih vežbanja, elementarnih i složenih, koja se organizuju često, raznovrsno i različitim oblicima pismenih vežbi. Pored toga, učenike vrlo rano treba upućivati na služenje pravopisom i pravopisnim rečnikom (školsko izdanje).

– Putem stilskih vežbi, koje se organizuju po potrebi, učenici će obogatiti svoj rečnik.

– Sadržaj i proces učenja, a posebno rezultati učenja, bitno su uslovljeni načinom učenja, odnosno kako učenici trebaju učiti, a nastavnici ih poučavati i pomagati im u sticanju odgovarajućih znanja i razvijanju njihovih veština i sposobnosti. To će svakako uticati na njihove vrednosti, stavove i ponašanje. Učenici će učiti samostalno i u grupi, planirati svoj rad i rad grupe. Provodiće istraživanja i rešavanje problema putem istraživanja i dobijene rezultate prezentovati putem individualnog i timskog rada. Sve aktivnosti učenici će vršiti u školi i kod kuće koristeći se dodatnim izvorima informacija. Ambijent u kojem se učenici osećaju dobro i sigurno, uz dobro rukovođenje svim aktivnostima u nastavnom procesu je neophodan uslov dobrih rezultata. To se postiže kombinovanjem tradicionalnih nastavnih metoda i oblika rada sa korišćenjem i primenom metoda aktivnog učenja i interaktivne nastave: problemska, heuristička, programirana, istraživanje, projekat, praktični radovi. Postupci za realizaciju navedenih nastavnih metoda su: pitanja i odgovori, razgovor, rasprava, demonstracija, učenički izveštaji, mali istraživački projekti, programirani tekst, itd. Preporučuje se nastavnicima da insistiraju na učeničkim zabeleškama, jer njihove su zabeleške ustvari dnevnici rada koji ih uče redu, radu i sistematičnosti. Redosled poučavanja pojedinih tema nije obavezujući. Na nastavniku je odgovornost da raspoređuje nastavne sadržaje i obrađuje ih u okviru plana.

– Napredovanje učenika treba kontinuirano pratiti i ocenjivati, vodeći računa o individualnim mogućnostima, veštinama, sposobnostima i sklonostima. Učenike treba pratiti i ocenjivati tokom izvođenja aktivnosti i razvijati njihove sposobnosti za samoprocenjivanje. Za praćenje, ocenjivanje i napredovanje učenika treba koristiti različite postupke i instrumente (sposobnost i veštine učenika u individualnom i timskom radu, usmenog i pisanog izveštaja i dr; učestvovanje i doprinos pri radu u grupama, učeničkim projektima, istraživanjima, rešavanju problema; rešavanje zadataka objektivnog tipa i drugih ispitnih postupaka).

Književnost

– Da bi se ostvarili zahtevi u nastavi koje nam nameće savremena književna i pedagoška znanost, trebalo bi posebnu pažnju pokloniti izboru književnih tekstova.

– U interpretaciji književnih tekstova potrebno je uvažavati navedene kriterijume i na njima temeljiti izgradnju metodičkih postupaka koji omogućavaju otkrivanje univerzalnih estetskih vrednosti do kojih se dolazi od kontakta učenika sa tekstom do čitanja teksta, a potom dolazi adekvatna recepcija. U interpretaciji ovih tekstova uvažavale su se intelektualne i emocionalne mogućnosti, te književna iskustva učenika. Za detaljno poniranje u interpretaciju književnog teksta potrebno je, pre analize, otkloniti sve nejasnoće vezane za tekst.

– Za pobudu učenikovog emocionalnog sveta potrebne su adekvatne metodičke odrednice. Samo metodički vođenom instrukcijom učenici mogu učiti o vrednostima koje pruža književni tekst. Poučavanje pravilnoj interpretaciji zavisi od uzrasta učenika, složenosti nastavnog gradiva i drugih faktora. Interpretacija uključuje motivacijsku fazu, fazu interpretativnog čitanja i fazu tumačenja i poučavanja.

– U nastavnom planu predviđeni su odlomci iz pojedinih književnih dela, kao i ona dela koja je potrebno obrađivati kao celine. Nepotrebna je podela na školsku i domaću lektiru, već se pored obaveznih dela nastavniku daje mogućnost izbora nekih nastavnih sadržaja.

– Nastavnik ima mogućnost da ponuđene tekstove prilagođava nastavnom procesu, stoga mu je data obavezna mogućnost izbora iz antologija narodne književnosti.

– Nastavniku je data i mogućnost dopunskog izbora u skladu sa potrebama nastavnog procesa i učeničkih afiniteta.

– Učenici se osposobljavaju za samostalno čitanje književne lektire, za interpretaciju i vrednovanje pročitanih dela. U nastavi se treba koristiti različitim metodama rada: metodom čitanja, metodom razgovora, metodom pisanja, metodom samostalnog rada na tekstu ili odlomku, metodom obrade teme iz različitih perspektiva, metodom pisanja sastava na temelju zadatih pojmova.

Kultura izražavanja

– Za oblikovanje govora bitno je da se učenici usmere na vezani tekst. U ovom predmetnom području postoje tri temeljna tipa vezanog teksta.

– Za opisivanje kao tip vezanog teksta bitan je prostorni razvoj bez sižea. Za pripovedanje je bitan vremenski razvoj i vremenski sled događaja, a za raspravljanje logički razvoj misli i logički sled.

– Učenike je potrebno poučiti da je za opisivanje karakteristična paralelna veza među rečenicama i istorodnost predikata, za pripovedanje važan vremenski suodnos predikata i lančana veza, a za raspravljanje lančana veza među rečenicama.

– Specifičnost ovih oblika izražavanja omogućava da se razviju i specifične sposobnosti.

– Uz ovo se veže moć posmatranja i zapažanja. Uz pripovedanje, veže se sposobnost pamćenja, a uz raspravljanje veže se moć logičkog mišljenja, zaključivanja. Sve ovo potrebno je prilagoditi uzrastu učenika.

– Razvijanje jezičke kulture jedan je od najvažnijih zadataka nastave maternjeg jezika. Ova celina, iako je programski zamišljena kao zasebna, u neraskidivoj vezi je sa nastavnim celinama iz oblasti jezika i književnosti.

– Neophodno je da učenici uoče razliku između govornog i pisanog jezika. U govornom jeziku obično se upotrebljavaju kraće i stilski neuređene rečenice.

– Nastava jezičke kulture upućuje učenike na kvalitetnu komunikaciju, u kojoj se poštuju pravila kulturnoga razgovora, te im omogućava spoznaju da je sloboda govora osnovno ljudsko pravo svake osobe.

– Učenike treba osposobiti u područjima govora, slušanja, čitanja i pisanja. Nastava izražavanja uglavnom se obrađuje u sklopu sadržaja nastave jezika i književnosti. Tako se ostvaruje korelacija unutar svih nastavnih područja unutar predmeta.

– Nastava je upotpunjena morfološkim, leksičkim i semantičkim vežbama koje su u korelaciji sa nastavnim sadržajima iz oblasti jezika i književnosti.

– Teme pismenih zadataka moraju pratiti sadržaje iz književnosti i jezičke kulture.

PLANIRANI SADRŽAJI

Kategorija Broj časova %
Jezik 54 39,70
Književnost 55 40,44
Kultura izražavanja 27 19,85
Ukupno 136 100


❮ Nazad na prethodnu stranicu

Email Print